logo

Crne ili bijele plombe – koje su bolje?

Crne ili bijele plombe – koje su bolje?

Zanima te koje su bolje, crne ili bijele plombe? Koje su prednosti, a koji nedostaci i jednih i drugih? U ovom tekstu, donosimo ti detaljni vodič, gdje smo se potrudili da ti pojasnimo najbitnije stvari jednih i drugih, kako bi znao za koje se odlučiti.

Kako je estetka u današnje vrijeme pacijentima koji rade stomatološke zahvate postala prioritet, tako sve češće od pacijenata dobijamo pitanja o tome koje su plombe bolje, kompozitne ili amalgamske, odnosno laički rečeno bijele ili crne. Kako sve ima svoje prednosti i mane, tako se i ovdje može navesti par bitnih stavki vezani upravo za ovu temu.

 

Šta su plombe?

 

Prosto rečeno, plombe su materijali koji se koriste u svrhu nadoknade zubne supstance koja je izgubljena karijesom ili traumom. Svaki zub je vrlo važno nadoknaditi i ispunom mu vratiti isti ili približan morfološki oblik kao prije gubitka zubne supstance, kako bi se održala morfološka, funkcijska i estetska harmonija.

 

Postoje dvije vrste ispuna, amalgamski i kompozitni. Amalgamski, među pacijentima poznati kao crne plombe, vrlo često su na lošem glasu zbog prisustva žive u njihovom sastavu, ali isto tako važe i kao izdržljive i dugotrajne. Sa druge strane, kompozitne ili bijele blombe su estetski prihvatljivije, modernije i u današnje doba su skoro pa u potpunosti iz upotrebe izbacile amalgamske plombe.

 

Koji je sastav plombi?

 

S obzirom da su to materijali koji se unose u organizam, vrlo je važno da budu napravljeni od biokompatibilnog materijala, koji će donekle imitirati prirodno izgubljenu zubnu supstancu, ali imati i dobar odnos u usnoj šupljini sa ostalim tkivima.

 

Amalgam je metal, odnosno spoj metala, a jedan od njih je i živa. Razlog zašto je u sastavu i živa, jeste da bi amalgam održao svoju potpunu konzistenciju, odnosno strukturu, i da bi dobro rubno zaptivao na zub. Vrlo često pacijenti se plaše ovog sastojka, i obično stomatologu dolaze da urade zamjenu amalgamskih plombi upravo iz ovog razloga, iako možda i ne postoji opravdana indikacija.  Međutim, ni jedna studija dirrektno ne dolazuje toksičnost ovog materijala kada je u sastavu plombe, odnosno nije izdvojen kao direktan uzročnik toksičnih reakcija. Živa kao sastojak amalgamske plombe se ne otpušta u usnoj šupljini i nema rizika od intoksikacije.

Crne ili bijele plombe

 

Sa druge strane, kompozitne plombe su izgrađene od velikog spoja organskih materijala, ali su u osnovi to prirodne organske smole, čestice i punila, koji zajedno daju spoj koji gradi kompozitnu plombu. Danas na tržištu postoji veliki izbor kompozitnih plombi, ali im je osnovna struktura ista.

 

Crne ili bijele plombe odnosno amalgam ili komozit

 

U današnje moderno doba, kompozitnim ispunima, tj. bijelim plombama, se svakako daje prednost. Iako će pacijenti na prvo mjesto staviti estetiku, mi ćemo prvo obrazložiti funkciju i nadoknadu zubne supstance. Kako bi se održala harmonija okluzije, odnosno zagriza i kako bi zglob bio u svojoj prirodnoj netraumatizovanoj funkciji, vrlo je važno da su svi zubi u pravilnom odnosu. To nije moguće postići ukoliko je zub razoren karijesom ili traumom, i zato ga je vrlo važno nadoknaditi.

 

Kompoziti imaju tu prednost da na najpribližniji mogući način imitiraju zubno tkivo. Dozvoljavaju veliku manipulaciju, odnosno moguće ih je izmodelovati tako da je vrlo teško primijetiti da je zub pod ispunom. Za postavljanje kompozitnog ispuna, potrebno je izbrusiti zub tek onoliko koliko je zahvaćen karijesom. Odnosno, ne zahtijeva žrtvovanje velike količine zdravog zubnog tkiva, jer ima dobar odnos sa susjednim zdravim tkivom zuba i dobro zaptiva za rubove. Sa druge strane, za psotavku kompozita potrebno je potpuno suvo radno polje, što je nekada teko postići kod djece ili pacijenatima kojima se luče velike količine pljuvačke. Amalgam trpi određenu minimalnu količinu vlažnosti. Isto tako, nakon kompozitnih plombi pacijent može odmah da jede, a amalgamskim je potrebno sat i po do dva kako bi se u potpunosti vezale i zato žvakanje nije preporučljivo.

 

Još jedan nedostatak amalgamski plombi je taj što je amalgam po sastavu metal, te se u tom slučaju uusnu duplu ne bi trebali ugraditi dva različita metala, na primjer zlato i amalgam, zato što dolazi do reakcije anode i katodeu vlažnoj sredini i pacijent uvijek ima osjećaj peckanja i metalni ukus u ustima.

 

Sa druge strane, za postavku amalgamske plombe, potrebno je osim dijela zuba koji je zahvaćen karijesom, izbrusiti i veliki dio zdrave supstance, jer amalgamska plomba ne može da stoji ukoliko kavitet nije širok i dubok, te u protivnom vrlo brzo ispada.

 

U današnje vrijeme postoje mnogobrojne varijante kompozitnih ispuna, a među njima su i tečni. Tečni kompoziti mogu vrlo lako nadoknaditi zubnu supstancu samo u gleđi, pa tako ukoliko je karijes bio početni, taj zub zahtijeva minimalnu preparaciju jer tečni kompozit vrlo lako popuni i najmanji defekt. Za postavku amalgamske plombe, bilo bi potrebno široko otvoriti zub iako je zdrav, jer amaglam ne trpi mali prostor.

 

Estetika kompozita je izvanredna. Dolazi u velikom izboru boja, te je tako moguće i kombinovati nekoliko boja i dobiti što približniju boju prirodnog zuba. Isto tako, moguće ga je koristiti na prednjim zubima, odnosno u frontu, i kao ispune, i kao kompozitne fasete, koje daju vrhunske estetke rezultate.

 

Da li amalgamske (crne) plombe treba mijenjati?

 

Zavisi. Amalgamske plombe su jako izdržljive. Danas stomatolozi kod pacijenata nalaze amalgamske plombe stare i po 20 – 25 godina. Međutim, takav zub je već pri brušenju, a i prethodnih godina oslabljen, vrlo vjerovatno ili sigurno je rubno zaptivanje popustilo a ispod plombe se nalazi karijes.

 

Ukoliko je amalgamska plomba stara tek par godina, što je izuzetno rijetko, s obzirom da se zadnju deceniju i po u najvećem broju slučajeva zubi restaurišu kompozitom, za pretpostaviti je da je kvalitetna i da dobro rubno zaptiva. Ukoliko stara amalgamska plomba izgleda uredno, a pacijentu ne smeta nedostatak estetike, nema potrebe da se takva plomba mijenja. Ponekad je vjerovatnije da će se uraditi više štete nego koristi, jer kako je već i rečeno, s obzirom da je za postavku amalgamske plombe potrebno izbrusiti veliku količinu zdrave subne supstance, kada se ona ukolni, ostaje vrlo mala količna zdravog zubnog tkiva koji treba da podnese veliku kolčinu kompozita, te ukoliko se pacijent ne odlučuje u tom momentu na protetiku i izradu krunica, možda je bolje sačekati sa zamjenom.

 

U tom slučaju, nema potrebe da se zub izlaže dodatnoj traumi, skidanju stare plombe i brušenju, ukoliko je plomba adekvatna. Naravno, svaka postavka dijagnoze zatijeva obavezan i detaljan stomatološki pregled, koji će pokazati kakva je terapija najbolje rješenje.

 

Kao suma svega navedenog, dolazimo do zaključka da se danas prednost daje svakako kompozitnim plombama, ali i da amalgamske nisu neophodne za zamjenu ukoliko stomatolog procijeni da su adekvatne. Kompoziti, naročito današnji, imaju veliki izor boja, oblika, dozvoljavaju manipulisanje i vrlo lako reprodukuju prirodan zub. Zaista je šteta ne iskoristiti ove prednosti u današnje moderno doba, ako se mogu zadovoljiti svi zahtjevo morfologije, funkcije i estetike.

 

Svakako je da se dobrom oralnom higijenom može izbjeći karijes, pa tako i ispun jer koliko god on bio biokompatibilan i po sastavu približan zdravom zubnom tkivu, ništa ne može zamijeniti prirodan zub.

P.S. Pisali smo i o tome kako pravilno prati zube sa fiksnim aparatićem.

A za više informacija o tome koje plombe su bolje, crne ili bijele, predlažem ti da pročitaš i ovaj tekst.

Pozovite nas