Parodontopatija je progresivno oboljenje potpornog aparata zuba. Potporni aparat zuba-parodoncijum, kao što mu i samo ime kaže, ima ulogu u potpori zuba i njihovom učvršćivanju u kosti. U parodoncijum spadaju cement zuba, kost, periodontalni ligament i gingiva. Ukoliko je i jedan od ovih elemenata ugrožen, cijeli potporni aparat ulazi u fazu propadanja. To se dešava postepeno, pa je ovo zato progresivno oboljenje. Uzročnik parodontopatije jesu bakterije iz zubnog plaka.
Dakle, bakterije koje se nalaze u zubnim naslagama, destruišu pripojni epitel između cementa zuba i gingive, i tu dolazi do upale. Tkivo propada pod dejstvom infekcije, ona prelazi na kost i nivo kosti se smanjuje. Tako napredujući, zub dolazi u takvu fazu da više nema kosti oko njega i on počinje da se klati.
Jedna od najnepovoljnijih činjenica kod parodontopatije jeste da ona ne boli. Pacijenti su obično navikli stomatologu da se javljaju samo kada nešto zaboli, a ovo nikako ne ide u prilog ranom otkrivanju parodontopatije. Pacijent se obično javlja kad zub dođe u fazu klaćenja, a to je krajnja faza kada je zub indikovan za vađenje. dosta pacijenata misli da upotreba nekih pasti za zube može izliječiti parodontopatiju, međutim samo pravilna tehnika četkanja zuba može dovesti do poboljšanja stanja. pravilnu tehniku četkanja bi trebao da vam objasni vaš stomatolog.
Parodontopatija prolazi kroz četiri stadijuma
Ono što je vrlo važno je da je to oboljenje koje se vrlo lako može spriječiti samo ako se otkrije u prvoj fazi oboljenja, odnosno prvom stadijumu.
Prvi stadijum je stadijum gingivitisa, tj zapaljenja desni. Upala desni se može spriječiti dobrom i poboljšanom oralnom higijenom, redovnim uklanjanjem mekih i čvrstih naslaga i kontrolama kod stomatologa. Kada parodontopatija pređe u drugu ili treću fazu, potrebno je preduzeti više mjere za zaustavljanje napredovanja oboljenja. Tada se uključuju antibiotici koji imaju za cilj da spriječe i zaustave infekciju, i smire zapaljenje. Nakon smirenja simptoma, pacijentima se savjetuje redovna higijena i pacijent se motiviše za nastavak pravilne oralne higijene.
Četvrta faza parodontopatije je nažalost krajnji stadijum kada zubu nema pomoći i mora se izvaditi. Ovo je faza klaćenja zuba, pacijent ima osjećaj da “zub samo što nije ispao”, smeta pri govoru, zagrizu, jelu. U ovoj fazi je najbolje što prije izvaditi zub, jer on predstavlja izbor infekcije za susjedne zdrave zube i ostatak parodoncijuma.
Kako liječiti parodontopatiju?
Najvažnije je znati da je parodontopatija oboljenje koje se može spriječiti. Glavnu ulogu u prevenciji igra dobra oralna higijena. Kako je prethodno u tekstu navedeno, uzročnici ovog oboljenja su bakterije iz plaka, što govori da ako se zubni plak otkloni, ne može ni doći do oboljenja parodoncijuma.
U višim fazama oboljenja, stomatolog kao terapiju propisuje antibiotike da bi se upala sanirala. Takođe vrlo često se rade režanj operacije. Operacija je vrlo jednostavna i izvodi je specijalista parodontologije. Tok operacije je takav da se odiže režanj do kosti, dio koji je destruisan od plaka se čisti i eventualno se dodaje vještačka kost. To omogućava regeneraciju tkiva i dozvoljava zubu i tkivu oko zuba da se oporavi.
Parodontopatija se može nasljedno prenositi, ali ukoliko se vrši redovna i prije svega pravilna oralna higijena, genetika nema uticaja na to i do oboljenja ne mora doći. I pacijent i stomatolog moraju zajedno sarađivati na liječenju, a još važnije prevenciji oboljenja.
Svakako treba raditi na prevenciji svih oboljenja, a naročito parodontalnih. Stomatolog bi na svakom pregledu trebao motivisati pacijenta za održavanje postojeće ili obučavanje o pravilnoj higijeni, i ukazati mu na važnost ranog otkrivanja ove bolesti. Parodontopatija je takvo oboljenje da kada dođe u terminalni – krajnji stadijum, više ne može da se liječi i zub mora da se izvadi a to dovodi do niza problema usljed nedostatka zuba, o čemu smo već pisali (link).
P.S. Pisali smo i gangreni zuba i načinima liječenja.
