Usna šupljina predstavlja jednu harmoničnu sredinu, koju čine lukovi zuba, obrazi, usne jezik, pod usta i meko i tvrdo nepce. Sve ove komponente zajedno utiču kako na oralno, tako i cjelokupno zdravlje organizma. Hrana ulazi na usta, priprema se za varenje, dišemo na usta, gutamo, pričamo, pa tako svako remećenje bilo koje komponente dovodi do disbalansa i u ostatku organizma.
Zašto je važno imati sve zube?
Zubi imaju tendenciju stalnog pomijeranja. Međutim, da se to ne bi desilo, priroda se pobrinula da svaki od njih ima kontakt sa susjedim zubom, i sa zubom suprotne vilice. Tako se svi zubi drže u normalnoj okluziji i podupiru jedan drugog. Okluzija je pojam kojim se označava kontakt gornjeg i donjeg niza zuba u ustima. U normalnoj okluziji zubi pravilno naliježu jedan na drugi, odnosno na svoje antagoniste. Ukoliko dođe do gubitka samo jednog zuba, dolazi do disharmonije u zubnim lukovima. Ta disharmonija je veća ukoliko dođe do gubitka više zuba, a naročito svih.
Gubitak jednog zuba ne predstavlja samo estetski problem. Naprotiv, estetiku u slučaju gubitka zuba možemo staviti na zadnje mjesto ukoliko pričamo o važnosti postojanja svih zuba. Svi zubi međusobno komuniciraju sa zubima suprotne vilice, ali i sa zubima do njih. Ako izgubimo samo jedan zub, zubi do njega gube oslonac i imaju tendenciju naginjanja u prazan prostor. takođe zubi iz suprotne vilice se spuštaju ili izdižu u prazan prostor. To automatski dovodi do disbalansa ne samo tog zubnog niza gdje se nalazio izgubljeni zub, nego i odnosa gornje i donje vilice, jer kontakt zuba više nije isti. Stanje se pogoršava proporcionalno gubitku zuba, pa tako ako izgubimo više zuba, dolazi do većeg disbalansa koji utiče na pravilan kontakt.
Gubitkom pravilnog kontakta dolazi do pojave poremećenih sila koje djeluju između zuba. To dovodi do stvaranja parodontalnih džepova, zato sto dolazi do nenormalnih kontakta između zuba koji nisu predodređeni da trpe novonastalu silu. U isto vrijeme, disharmoniju gubi i zglob, pa se vrlo često javljaju bolovi i takozvano šklocanje zgloba, jer se odnos gornje i donje vilice poremetio.
Šta ako izgubim bočne zube?
Gubitak bočnih zuba predstavlja možda najteži oblik gubitka zuba u smislu gubitka funkcije. Bočni zubi su predodređeni da žvaću. Prednjim zubima samo otkidamo hranu, i kada oni usljed gubitka bočnih dođu u situaciju da moraju sitniti i žvakati hranu, dolazi do njihove protruzije (isturenja prema napred) i mogućih fraktura, odnosno lomljenja, jer trpe znatno veću silu nego što trebaju. Prednji zubi tada postaju takozvano lepezasto postavljeni, pomijeraju gornju ili donju usnu prema napred i mogu dovesti do pojave nekompetentnih usana, odnosno pojave gdje se usne ne mogu spojiti jedna sa drugom. To može uticati na disanje i dovesti do disanja na usta, što opet dovodi do zapaljenja usne i nosne supljine jer zrak ne prolazi kroz nozdve kako je i prirodno. Sve je to krug koji se mora prekinuti nadoknadom bočnih zuba. Zato pacijentima kojima je važno da protetski nadoknade samo vidljivi dio zubnog luka, odnosno front, treba objasniti sve posljedice.
Gubitak svih zuba se odražava na zdravlje cijelog organizma, a ne samo na usnu šupljinu. Varenje normalno počinje u ustima, gdje se pod uticajem pljuvačke formira zalogaj (bolus) i tako priprema za varenje u želucu. Kada čovjek izgubi sve zube, bolus nepripremljen dolazi u želudac, što dovodi do pojačanog lučenja želudačne kiseline i pojave bolova. Alveolarni grebeni, odnosno grebenovi na viličnim kostima se istanjuju, postaju oštri i vremenom se skroz sravne, a naročito donji greben sa podom usne duplje. Donji greben je naročito opasan jer se može toliko istanjiti da dođe do kanala u kosti kojim prolazi mentalni nerv, pa da pacijent ima stalne senzacije i bolove posebno kada uradi donju totalnu protezu.
Kako nadoknaditi izgubljene zube?
Zubi se mogu nadoknaditi na više načina. Stomatološka protetika je grana stomatologije koja se bavi nadoknadom izgubljenih zuba ili modifikovanjem postojećih koji ne zadovoljavaju sve uslove pravilno formirane okluzije. Zubi se mogu nadonaditi zubnim navlakama, protezama ili implantatima. Implantati predstavljaju najidealnije rješenje, s obzirom da nije potrebno brusiti susjedne zube, izrađuje se od potpuno biokompatibilnog materijala koji se ugrađuje u kost, i estetski najviše zadovoljava.
Zubne proteze mogu biti parcijalne i totalne. Danas se koriste savrmeni materijali i metode izrade pa nošenje proteza u najboljoj mogućoj mjeri imitira prirodno stanje u usnoj šupljini i olakšava njihovo nošenje.
Fiksni protetski radovi imaju široke mogućnosti izrade i veliki izbor materijala i boja od kojih se izrađuju, pa se tako za svakog pacijenta može naći odgovarajuće rješenje u kojem će se zadovoljiti i estetika i funkcija i morfologija. Nedostatak im je što su uslovljeni prisustvom drugih zuba u ustima i što se mora žrtvovati drugi zub koji bi bio nosač za onaj koji je izgubljen. Takođe se mora voditi računa o pravilnom prenosu sila i tome da ne može svaki zub biti opreterećenje.
Stomatologija, a sa njom i protetika svakog dana sve više napreduje, pa je tako danas moguće naći idealno i zadovoljavajuće rješenje za svakog pacijenta. Gubitkom zuba ne gubi se samo estetika, već i kontakt zuba, morfologija i funkcija. Ništa nije vrednije od prirodnog zuba, pa je tako prevencija kao i u svakoj grani stomatologije najvažniji segment.
